Cycas revoluta - lažna palma

Iako Cycas revolutu, interesantnu i dekorativnu biljku, mnogi nazivaju cikas palmom i smatraju palmom, cikas ne pripada palmama, već spada u golosjemenjače, u porodicu Cycadaceae, kojoj je pripadala glavnina biljaka u doba mezozoika prije 150 milijuna godina. Iz spomenute porodice do danas je opstalo tek 10-ak vrsta, dok su ostale poznate samo kao fosilne. Prirodno stanište im je u tropskom i suptropskom području istočne Azije, Polinezije i Afrike, a Cycas revoluta je najpoznatiji

Uzgoj cikasa zabilježen je na Mediteranu od 18. stoljeća, te je tako prisutan i u mnogim našim starijim parkovima pretežno južnog Jadrana, rjeđe i u sjevernom priobalju.

Cikas je pravilna i simetrična biljka s krunom perastih zimzelenih listova koji podsjećaju na krošnju. Deblo je valjkasto i izbrazdano od ostataka smeđih rukavaca otpalog lišća. Stabiljka doseže i do 4 metra visine u idealnim uvjetima, ali u našim klimatskim uvjetima skromnijeg je rasta, te su i primjerci od 2 metra visine rijetki. Biljka raste vrlo sporo.

Listovi su sjajni kožasti, tamnozeleni i na vrhu debla poredani poput rozete. Pojedini listovi mogu biti i duži od 1,5 metra, širine 20-ak cm, perasti su, s mnogo tankih, krutih isperaka vrlo oštra vrha koji na vrh debla tvore veliku krunu.

Cikas je dvodomna biljka, što znači da se na pojedinoj biljci nalaze samo ženski cvijetovi ili samo muški. Ženski cvat u obliku rozete, koji nastaje povremeno na vrhu krune umjesto novih pravih listova, žućkastonaranđaste je do smeđe boje. Muški cvjetovi formiraju se na muškim biljkama i sliče češerima.

Rijetko se razmnožava sjemenkama, već uglavnom vegetativno - izbojcima.

Imati biljku iz doba dinosaura u vlastitom vrtu, a uz to još i tako lijepu i zanimljivu, svakako je privlačno. Stoga ona i krasi brojne parkove i privatne vrtove mediterana.

Cikas ima vrlo široku hortikulturnu primjenu, no valja voditi računa da mu se osiguraju povoljni uvjeti za rast.

Lijep je kao soliter, u kombinaciji s niskim podrastom, na travnjaku, a na većem prostoru zanimljiv je i u manjoj skupini. Također je skladan u kombinaciji s višim palmama. Cikas je pogodna biljka i za sadnju u žardinjere (preporučljivo kamene ili od lijepe terakote), te tako može stajati na atraktivnoj lokaciji na terasi, ali i u kući ukoliko ima dovoljno prostora.

Zbog vrlo oštrih bodlji na vrhu lista i pojedinih isperaka, cikas je potrebno malo izmaknuti od stazica i prostora za sjedenje (ili od prolaza ako je u kući), no svakako posaditi na poziciju gdje će njegova dekorativnost doći do punog izražaja.

Cikas voli svjetlu, sunčanu lokaciju, no uspijevati će i uvjetima polusjene. Vrlo je važno da se nalazi na dobro dreniranom mjestu, jer će višak vlage uzrokovati gnjiljenje korijenja. Podnosi i sušu. Iako se često spominje da ne podnosi temperaturu ispod nule, cikas je otporniji negoli se misli - može podnijeti čak i kraće razdoblje temperatura ispod ništice, no za sigurnost, može se zaštiti tankom tkaninom bijelog agrila.

Ipak, preporučljivo je cikas saditi na lokaciju zaštićenu od vjetra, koji ga lako može znatno oštetiti.

Zbog svog lijepog izgleda i sporog rasta, cikas je vrlo cijenjena biljka u hortikulturi (za podneblje gdje može uspjevati), ali i vrlo skupa. Ukoliko se želi postići puni efekt koji cikas može pružiti, potrebno je posaditi već formiranu veliku biljku.

Tekst: Nataša Tiška Vrsalović